Ihre Browserversion ist veraltet. Wir empfehlen, Ihren Browser auf die neueste Version zu aktualisieren.

Safeta ObhodjasSafeta Obhodjas

Mina Kujović

Veröffentlicht am 13.06.2021

Safeta Obhođaš,  „Opori su bili  plodovi u Goetheovom voćnjaku“, roman Tuzla, 2000. „Lijepa riječ“, Str.430   

Napisala : Mina Kujović  

Safeta Obhođaš je  bosanskohercegovačka  književnica, koja od 1992. godine živi izvan domovine, kao i brojni Bošnjaci i Bošnjakinje koji su u posljednjem ratu 1992-1995 morali napustiti  rodnu zemlju. Ona je prva bosanska književnica koja je pisala o izazovima modernog doba u Bosni. Glavne teme u njenom literaturom opusu su život žena i položaj žena, prije svega žena Bošnjakinja u multireligijskoj Bosni, njenom  kulturnom i društvenom kompleksu u drugoj polovini 20.-og stoljeća. U svojoj domovini nije previše priznata, jer se nije priklonila niti jednoj političkoj grupaciji, niti  je htjela pisati o muslimanskim ženama  na idealizirani način. Međutim, čitatelji se, a naročito čitateljke, interesiraju za savremene teme, pa su njene knjige u bibliotekama veoma tražene, naročito Žena i kalem – lik žene u usmenoj književnosti Bošnjaka i Šeherzade u zemlji dugih zima. Junakinje u Safetinim romanima su u raskoraku između ličnih želja i tradicije koja ih je toliko vjekova sputavala. Jedna od njenih junakinja, možda njen alter ego, naglašava, da želi pisati i govoriti o ženama ono o čemu drugi,  pa čak i žene, većinom i radije šute. Po ocjeni jednog kritičara Safeta svojim pisanjem ubada u rane društva,  secira ljudske slabosti i mušku sujetu, jednostavno odbija biti ugodnom književnicom.

Safeta Obhođaš je između 1980 -1992. godine objavila  nekoliko radio – drama, priče u časopisima za kulturu i jednu knjigu – zbirku pripovijedaka  Žena i tajna. Za priče i radio-drame  je dobila i nekoliko nagrada, između ostalih 1987. i nagradu Zija Dizdarević za priču Australijska zeba. Do 1992. godine znala je samo za porodicu, posao i stalno je razmišljala o  temama za svoje buduće romane, jer je ostajalo malo vremena za pisanje, a bez pisanja nije mogla egzistirati. Kakve bi nam romane podarila da je samo  imala priliku, nikad nećemo saznati, jer su srpski nacionalisti 1992. godine na  Palama, kao i svuda gdje su imali vlast, proveli etničko čišćenje, ustvari ubijanje i protjerivanje nesrpskog stanovništva. Za književnicu i njenu porodicu Njemačka  je prvo bila spas, a poslije su se u toj velikoj evropskoj kulturi za nju otvorili novi duhovni horizonti, pa je Njemačka postala zemlja njenog stalnog boravka. Za sve što je postigla  trebalo je puno truda, rada i učenja. Danas  Safeta Obhođaš piše  svoje knjige na dva jezika, bosanskom i  njemačkom, a živi od povremenih poslova na projektima koje ili sama osmisli ili dobije kao zadatak, što također iziskuje  veliki napor. Posljednjih godina, osim pisanja, najviše je angažirana u radu sa mladima. Njemačka kritika njenu prozu i njen rad na projektima opisuje kao kompilaciju Istoka i Zapada, kao  rad na zbližavanju kultura. Za nju je još krajem devedesetih godina naš naučnik Dr. Smail Balić između ostalog napisao:  Kao malo koji trpljenik genocidnog zla strši u nesmiljenom sedmogodišnjem egzilu snagom svoga duha kao Safeta Obhođaš, književnica, koja se svojim djelovanjem potvrdila kao istinski tumač Bosne i prenosilac njezina kulturnog života u daleki svijet.  (Preporod, 15. 09. 1999.)

U novom romanu Opori su bili plodovi u Goetheovom voćnjaku Safeta napušta tradicionalnu bosansku sredinu i svoje junakinje iz prethodna tri roman dovodi u zajedničko izbjeglištvo. Iako je napustila tematiku u prethodnih romana, uspjela je  veoma čitljivim stilom prikazati svu  muke kroz koju prolaze oni koji su primorani otpočeti novi život u stranoj sredini. Autorica prati sudbine tri junakinje njenih prethodnih romana: Amilinu (Na jednoj bosanskoj gozbi, Nadirinu (Šeherzade i zemlje dugih zima) i Vildaninu (Trbušna plesačica). Amila, Nadira i Vildana  su imale visoko obrazovanje i velike ambicije. Amila je u prethodnom životu bila diplomirani biolog, Nadira  je uspjela da se otrgne iz  patrijarhalne sredine  u kojoj je odrasla i objavi svoju prvu  knjiga, a Vildana je  u Bosni bila djevojka slobodnog duha,  talentirana dizajnerica i plesačica, sa željom da uživa u ljepšoj strani života. Ove tri žene su se zbog ratne kataklizme u njihovoj domovini našle u neimenovanom njemačkom gradu, u Centru za žene Sestre u siromaštvu i njihova zajednička priča je počela sa jednim kulturnim projektom ... Amila, diplomirani biolog, u Bosni prije rata nije mogla ni dobiti posao, a sada je sretna što joj se pružila prilika da može  polagati ispit za hemijskog laboranta. Nadira čisti stubišta, a kao najveću  dragocijenost čuva svoje tekstove, a u Centru za žene pokušava ostvariti u jedan kulturnom projektu i mašta kako će jednog dana vidjeti svoje zabilješke objavljene u nekoj knjizi. Vildana, djevojka koja je u svom rodnom mjestu imala butik, gdje je prodavala  modele koje je sama kreirala i šila, postala je autistična i po cijeli dan prekraja second hand garderobu za neke izbjegle jadnice kao što je i ona sama. Sve ove tri žene žele raditi i zarađivati za život, jer ne žele primati socijalnu pomoć. U svojim nastojanjima su se osim na svoju vlastitu snagu mogle osloniti  i na povremenu pomoć blagonaklonih njemačkih aktivista. Amila, Nadira i Vildana nastoje uz pomoć direktorice Centra  i uz učešće drugih žena koje traže zaštitu u toj instituciji, ostvariti veliki kulturni projekt sa izložbom slika, modnom revijom i teatarskom predstavom. Ali samo što bi krenule naprijed i započele sa pripremama, pojavljivali se oni koji su to željeli spriječiti i oteti im njihove ideje.

Safeta Obhođaš kao autorica  uzima ulogu neutralnog promatrača događaja i ljudskih sudbina te priča o njima sa puno simpatija, humora, a često i  ironije. Njeno pripovijedanje lagano teče, a napetost radnje traje od početka do kraja. Iako roman nije pisan u prvom licu, jasno je da ga je mogla napisati samo osoba, koja je sve opisane teškoće i sama proživjela.

Tokom proteklog rata, a i nakon njega, zavidjela sam svima koji su otišli u neku drugu zemlju, što dalje od Bosne  i bila ljuta na sebe što to i ja nisam uspjela. Nakon što sam pročitala najnoviji roman Safete Obhođaš Opori su plodovi u Goetheovom voćnjaku nije mi više žao što sam ovdje ostala. Iz ove knjige sam saznala da su i oni koji su pobjegli iz bosanskog ratnog pakla,  i sami prošli pakao, samo malo drugačiji.

 

Cookie-Regelung

Diese Website verwendet Cookies, zum Speichern von Informationen auf Ihrem Computer.

Stimmen Sie dem zu?