Ihre Browserversion ist veraltet. Wir empfehlen, Ihren Browser auf die neueste Version zu aktualisieren.

Safeta ObhodjasSafeta Obhodjas

Mojim palim i raseljenim prijateljima - poezija Else Lasker-Schueler "Lijepa riječ" Tuzla

Veröffentlicht am 10.04.2021

U ovom blogu, na ranije objavljenim stranicama, čitaoci mogu naći moj esej o životu i pjesništvu njemačko-jevrejske pjesnikinje Else Laske Schueler. Taj tekst je objavljen u zbirci njenih pjesama "Mojim palim i raseljenim prijateljima", koju sam ja prevela na bosanski a objavio Izdavač "Lijepa riječ" Tuzla i njen urednik Šimo Ešić. Na ovom mjestu poklanjam čitaocima nekoliko pjesama iz te zbirke, koje je pjesnikinja posvetila svojim bližnjim.

Moj narod

Mom voljenom sinu Paulu *

 

Krhak je postao greben,

Iz kojeg potičem

I pjevam svoje pjesme Božanstvu ...

Prije nego što se srušim sa puta

I saspem duboko u meni samoj,

Sve dalje, sama preko kamenitih žalopojki

Sve bliže moru.

 

Sama sam odtekla

Od moje krvi i porijekla

Zgusnula se do zgrušanja.

I opet i ponovo još odjek

U meni,

Strašno predskazanje u pravcu Istoka

Rastočeni grebeni skelet

Moj narod,

U bolu vrišti prema Bogu.

 

 *Paul je bio jedini sin pjesnikinje. Odgojila ga je u vrlo teškim

uslovima, seleći se od jedne iznajmljene sobice do druge.

Vrlo mlad se razbolio od tuberkoloze. Ona je učinila sve što

je blo u njenoj moći da ga spasi. Umro je u 28 godini.

 

Hans Ehrenbaum-Degele*

 

Ovo je pjesma rasplakane, mlade majke

 

On je bio vitez u zlatnoj opremi.

Sedam rubina je bilo u njegovom srcu.

 

Zato je svaki njegov dan nosio

Nedjeljni sjaj.

 

Život je bio lirska pjesma

A  smrt samo ratna balada.

 

U svojim pjesmama je uzdizao žene

Požudom predvečernjih boja.

 

Njegove oči – kao zlatni karanfili,

Ponekad bi rosa svjetlucala u njima.

 

Jednom mi je rekao:

“Ja moram rano umrijeti”.

 

Onda smo oboje plakali

Kao poslije njegove sahrane.

 

Nakon toga su njegove ruke

Bile često u mojima.

 

Tako sam ih rado milovala,

Dok nisu uzele oružje.

 

 

*Hans Ehrenbaum-Degele (1889-1915.) njemački pjesnik, pripadnik ranog

ekspresionizma, veliki prijatelj pjesnikinje, koji je također otišao u Prvi

svjetski rat i poginuo 1915 u Poljskoj, u 26. godini.

 

Milly Steger*

 I njenoj majci

 

Milly Steger je jedna krotiteljica,

koja u stijene uklesuje lavove i pantere.

 

Pred pozorišnom kućom u Elberfeld-u

Stoje njene velike figure;

 

Pakosna nespretnost, ozbiljne lutke na koncu,

Klovnovi, što mašu njihovim raspolućenim dušama.

 

Dekoracije bunareva, pa i tajanstvene mops-ženke

hvata Milly u zagonetne slike,

 

Ponekad izrezbari Gulivera

Ili od crta šibica napravi Adama

A iza njegovih leđa njegovu družbenicu.

 

A onda se nasmije kao jabuka;

Iz sivo-plavih očiju izviruje  nestašluk.

 

- - - - -

*Milly Steger, (1881-1948.)  Žene su i u Njemačkoj bile vrlo rijetke pojave i u oblasti kiparstva. Prije Drugog svjetskog rata bile su to Clara Rilke, supruga pjesnika Rilkea i Milly Steger. Obadvije su kiparstvo učile privatno, jer ženama nije bilo dozvoljeno studiranje na umjetničkim akademijama. Milly Steger je svoje velike figure najčešće klesala u kamenu i mnoge su bile uništene u toku Drugog svjetskog rata, kada su saveznici bombardirali njemačke gradove. Umrla je odmah poslije rata, 1948., tako da nije stigla obnoviti svoj rad. Ali njene velike figure još uvijek ukrašavaju neke zgrade u gradu Hagen-u.

 

 

Mojim nikad zaboravljenim prijateljima i prijateljicama

u njamačkim gradovima – i svim drugima, protjeranim

kao što sam i sama, i sada razbacanim po cijelom svijetu.

Tugujući.

 

 

Mojim prijateljima

 

Nije mrtva tišina –

Odmorna sam već nakon prve mirne noći.

Oh, izdišem moju ispavanost,

Još uvijek ljuljajući

Mjesec među mojim usnama.

 

Nije mrtvački san –

Već i jedan razgovor sa vama

Nebeski je koncert ...

Moje srce se

Prilagođava novom životu.

 

Nije crni korak preživjelog!

Razgaženi snovi rasprskavaju zoru

Iza oblaka prikrivene zvijezde

Sakrivene preko podneva –

Uvijek će nas nanovo pronaći.

 

U mom roditeljskom domu sada

Boravi anđeo Gabrijel ...

Moja najveća želja – tamo

U blažennom miru, tamo sa vama slaviti neki praznik –

Da se ljubav umiješa u naše riječi.

 

Iz još prisutnih nabora opraštanja

Podižu se čvrsto priljubljeni zlatni konci prašine,

I nema ni jednog dana bez sjećanja

Između sjetnih poljubaca

Doviđenja!

 

Nije mrtva tišina –

Ipak volim biti u samoći ....!

Još na zemlji – sa vama sam već u nebu.

Šarenilom boja slikamo na plavoj podlozi

Vječni život.

Cookie-Regelung

Diese Website verwendet Cookies, zum Speichern von Informationen auf Ihrem Computer.

Stimmen Sie dem zu?